U ovoj sezoni, Šibenik se suočava sa značajnim promjenama u svojoj taktičkoj filozofiji pod novim vodstvom. Sa svježim snagama na klupi, tim je modificirao svoje pristupe, razvijajući stil igre koji osnažuje vrtlog ka naprijed. U taktičkom smislu, trener ima jasnu viziju kako sastaviti najbolju formaciju za svoje igrače.

Jedna od ključeva ove promjene je upotreba fleksibilnog sustava koji omogućuje brzu tranziciju između obrane i napada. U posljednjim utakmicama, Šibenik je često koristio 4-2-3-1 formaciju koja omogućuje sredini terena više kontrole, dok istodobno nudi opcije za napad. Ovo je omogućilo igračima poput Kayky Alvesa i P. Mohorovića da pokažu svoje sposobnosti na terenu.

Na primjer, u susretu protiv Dinama, obrambeni vezni igrač je često bio u poziciji da pruža potporu napadačima, što je omogućilo Igor Santiniju da iskoristi svoj brz napad. Također, promjena u načinu kako tim pristupa presing igri znatno je doprinijela njihovoj većoj učinkovitosti na terenu. Igrači poput B. Brajkovića preuzeli su aktivniju ulogu, što je rezultiralo višim brojem osvojnih lopti.

Analizirajući ulogu novih taktičkih elemenata u igri Šibenika, jasno je da se momčad razvija i prilagođava zahtjevima modernog nogometa. Njihovo razumijevanje taktike, zajedno s fizičkom pripremom, čini ih konkurentnijima u ligi. Kako sezona odmiče, biće zanimljivo vidjeti kako će se dalje razvijati.